Benares: grad stariji od istorije (3)

Foto: Kraigseder/Pixabay.com

Važno je pomenuti da su sva kapitalna dela indijske filozofije pisana baš na sanskritu, a neka upravo u Benaresu. Pomenuti univerzitet pohađa i veliki broj tibetanskih sveštenika. Razlog tome leži u činjenici što su tibetanski lotsawe (prevodioci) od 9. do 12. veka odlazili u tadašnju Indiju, koja je bila pretežno budistička, pa sa sanskrita preveli sva značajna dela budističke filozofije.

Benares je i svetski poznat centar izrade tekstila, a njegov pamuk je dobro poznat zbog svoje finoće. Ovde se proizvodi i nadaleko čuvena svila koja duž Indije ima istaknuto mesto, jer se koristi tokom verskih svečanosti i obreda. Rečeno je da je Budino telo posle smrti bilo zamotano u benarešku svilu, pa se tako ovaj grad odužio najvećem sinu Indije, koji je s tih obala krenuo u misiju religijskog osvajanja celog Istoka.

Benares je, pomenuli smo, najsvetiji grad budista i hindusa. Broj budista u samoj Indiji je zanemarljiv, jer je posle muslimanskog osvajanja Indije budizam skoro nestao iz zemlje u kojoj je nastao. U okolini Benaresa i u samom gradu primetan je broj budističkih sveštenika, uglavnom Tibetanaca, koji su posle kineske aneksije Tibeta 1959. godine prebegli u Indiju. U Benaresu osnivaju svoje visoke škole, brojne samostane i stepeništa (relikvijare). Za njih je Benares, uz Bodghayu (mesto Budinog prosvetljenja), koji se takođe nalazi u Indiji, najsvetiji grad. Veliki je broj burmanskih, tajlandskih i kineskih budističkih hramova, kako u samom gradu tako i u njegovoj okolini. Teško je izbrojati koliko indijskih ašrama (samostana) ima u Varanasiju, kao i koliko je gurukula (verskih škola). Njihov broj se procenjuje na preko 500. U gradu je moguće sresti veliki broj zapadnjaka, koji su tu došli u potrazi za duhovnošću.

Neki od njih su budisti, ali najveći broj stanuje po mnogobrojnim ašramima, sledeći neku od škola indijske filozofije. U novije vreme svoje ašrame u Varanasiju osnovali su Sri Sri Lahiri Mahasaya, učitelj Sri Sri Yukteshvar Girija, učitelja Paramahamse Yoganande, čija je knjiga „Autobiografija jednog jogija“ izazvala veliko zanimanje javnosti za drevnu veštinu joge. Zanimljivo je pomenuti da najveći živi Joganandin učenik, Swami Kriyananda, tvrdi da je na obale Benaresa pre više do 2000 godina svraćao i Hrist, gde ga je besmrtni avatar Sri Mahavatar Babaji, prema Kirijanandinim rečima, upoznao s veštinom joge.

Tome u prilog ide i teza isusovca Bernarda Tyrela, koji u jednoj publikaciji piše o tome kako je Isus čak 12 godina živeo u Benaresu. Setimo se samo da kanonska jevanđelja ne pominju gde je Hrist živeo od detinjstva do početka svog javnog delovanja. Moguće je da je boravio u Benaresu.

Već pomenuti Mahavatar Babaji je fenomen koji zahteva objašnjenje. Za njega se tvrdi da u istom telu živi već nekoliko hiljada godina. Navodno izgleda kao da mu je nešto više od 20 godina, a nekolicini učenika se ukazuje svakog jutra na jednom od gatova u gradu. Na nekim gatovima u Benaresu je moguće sresti i siddha tantrike, poklonike boga Šive, koji s lomača na kojima se spaljuju mrtvi uzimaju lobanje, koje im služe za obrede. Za njih se tvrdi da piju ljudsku krv i jedu ljudski mozak, ali da bismo ovaj fenomen razumeli, potrebno je razumeti kontekst joge kao nauke u celini. Toliko o siddha tantricima, tajnoj sekti koja deluje isključivo u Benarseu.

Benares je, uz Alahabad, i grad velikih kumbha mela, verskih svečanosti koje svake godine na ovom mestu okupljaju milione hodočasnika koji dolaze na obredno kupanje u Gang, posebno na Dasasvamedh gat, za koji predanje tvrdi da je na njemu verska žrtvovanja (yajna) vršio sam bog Brama. S obzirom na to da je budizam najrasprostranjenija religija na svetu (religija je ovde neprikladna reč, jer je budizam više filozofski pravac, nego religija), a hindusa ima skoro milijardu, Benares je najveće svetilište celog sveta, veće od Jerusalima ili Meke, a grad godišnje poseti više desetina miliona hodočasnika. Na kraju, Varanasi je grad koji vrvi isposnicima, sveštenicima i hodočasnicima. U njemu mitovi postaju stvarnost. To je grad gde svaki zalazak sunca slavi njegovu beskonačnost i neprolaznost i gde hiljade ljudi svakodnevno na njegovim obalama traže oslobođenje od večnog kruga rađanja i umiranja.

Korisni linkovi

Prethodni tekstKako joga može pomoći?
Sledeći tekstTadž Mahal – dokaz večne ljubavi

POSTAVI KOMENTAR

Molim upišite vaš komentar!
Upišite vaše ime