Džajpur – grad boja

Foto: rmac8oppo/pixabay.com

Izgradio ga je hindu kralj-vojnik Savai Džai Sing (1688-1743), opsednut arhitekturom i astronomijom, pa, između ostalog zbog tih građevina, Džajpur predstavlja veliku turističku destinaciju u Indiji.

Indijski istorijski grad Džajpur, burne i plemenite prošlosti, jedna je od omiljenih turističkih destinacija u Indiji i svetu. Grad boja, privlači posetioce šarmom proteklih vekova, uzavrelošću‚ savremenog života i kulturom Radžastana, čiji je najveći i glavni grad. Džajpur je obično i prva stanica na proputovanju kroz najrasprostranjeniju indijsku saveznu državu (preko 342.000 kvadratnih kilometara).

Autor teksta se prizemljio u poznim satima januarskog dana u Džajpur, na novi, moderan, čist i svetao aerodrom sa tek po kojim putnikom. Tokom 15 kilometara do hotela na polumračnim ulicama grada od kojih se na nekim gradio „laki“ metro dug 33 kilometra i vredan 1,6 milijardi dolara, nije bilo velike živosti. Usnulost je prekinula samo jedna radžastanska svadba, događaj poznat po blještavosti odeće mladenaca na slonu, gostiju i opreme koja se koristi, muzike, igre, hrane… Naredno jutro je, pak, potvrdilo da je Džajpur velika mešavina boje, buke i aktivnosti.

Grad je izgradio hindu kralj-vojnik Savai Džai Sint (1688-1745), opsednut arhitekturom i astronomijom. POtpuno novi grad je projektovan u skladu sa arhitekturom i tehnologijom Vastu Šastras koja uključuje tradicionalna hindu i u nekim slučajevima budistička verovanja. Planovi su sračunati da povežu arhitekturu sa prirodom, relativnu funkcionalnost različitih delova strukture i antička verovanja u korišćenju geometrijskih dekoracija (jantri, mističnih dijagrama), simetrije i povezivanja pravaca.

Prepun moćnih tvrđava i opčinjavajućih palata Džajpur je bio jedan od prvih primera gradskog planiranja u Indiji, sagrađen na osnovu mrežnog sistema. Bio je podeljen na devet blokova, od kojih se dva sastoje od državnih zgrada i palata. Ostalih sedam blokova je bilo namenjeno pučanstvu.

Radi proslave posete sina britanske kraljice Viktorije, princa Alberta (kasnijeg kralja Edvarda VII, 1901-1910) gradske prodavnice i kuće su 1876. obojene u ružičastu boju lososa. Otuda Džajpur zovu i „Pink siti“. Danas je oaveza vlasnika objekata da na fasadama održavaju roze boju.

Po nekim tumačenjima, roze je u Indiji boja dobrodošlice. Po drugim, ova boja je izabrana posle proba sa više njih, jer je najbolje ublažavala blještavost padžastanskog sunca zbog koga temperature u letnjim mesecima u Džajpuru dostižu i 45 stepeni Celzijusovih.

Džajpur je jedan od najbrže rastućih mega gradova u Indiji. Usled značajnog ekonomskog napretka grad se širi mnogo brže nego što se moglo predvideti. Blizina federalnog glavnog grada Delhija i činjenica da predstavlja deo predloženog koridora nacionalne investicione zone Delhi-Mumbai, privukli su ljude iz udaljenih delova da žive u Džajpuru.

Prema HABITAT-u, agenciji Ujedinjenih nacija, Džajpur će do 2025. biti deseti najmnogoljudniji grad na Zemlji. Broj stanovnika je porastao sa 2,32 miliona u 2001. na 3.09 miliona u 2011. Procenjuje se da je Džajpur u 2014. imao 3,5 miliona stanovnika.

Džajpur ima veliku obučenu i obrazovanu radnu snagu. Kako pišu indijski mediji, svake godine u Džajpuru diplomira oko 325.000 učenika sa različitih obrazovnih institucija, među njima i 64 tehničkog smera. Računa se da 36 odsto profesionalaca iz oblasti trgovine, poput računovođa, u čitavoj Indiji potiče iz Radžastana.

U Džajpuru mogu da se osete, a ko može da plati i dožive, dani indijske kraljevske raskoši i nenadmašnog luksuza. To je „Grad pobede“, grandioznih starinskih palata i svega što blješti, bogato optočenih tekstila i briljantnog zanastva. U Džajpuru nalazite neočekivano bogato stvarlaštvo i magiju u savremenoj mešavini.

No, prvobitna metodičnost i prostorni red u Džajpuru danas su na svakom koraku ometeni urbanim životom. Saobraćaj nadmašuje uobičajenu buku skutera, automobila, autobusa i kamiona. Sirene i kočnice se nemilice koriste kako bi se prokrčio put između zaprega sa kamilama ili konjima, obojenih slonova, koza, pokojeg majmuna i, naravno, krava. Ovaj autor je posetio i mini farmu bivola u jednoj od mirnijih ulica u gradu i uživao u njihovom mleku,

Usled haosa, sjaj veličanstvene prošlosti Džajpura predstavljaju oaze koje podsećaju na drugačiji tempo u ranijem svetu. U srcu grada, Gradska palata i dalje je dom bivše kraljevske porodice Džantar Mantar, kraljevska Opservatorija je očuvala nebeski pogled, a sa Kule vetrova (Hava Mahal) nekadašnjeg harema, može se videti obližnji bazar.

Izvan vidika, u suvom brdovitom krajoliku koji okružuje grad, leži veličanstvena, bajkovita tvrđava Amber. Na putu ka Amberu je Vodena palata (Džal Mahal) jedno od najlepših mesta nepomoćenog mira u Džajpuru. Nastala je oko 1734. na ostrvu usred veštačkog jezera Sagar, pa su joj tokom najvišeg vodostaja četiri sprata pod vodom, ali nikada i peti koji na krovu ima baštu.

Između ostalog zbog tih građevina Džajpur predstavlja veliku turističku destinaciju u Indiji. U istraživanju luksuznog britanskog magazina za putovanja „Conde Nast Traveller“ iz 2008. Džajpur se nalazi na sedmom mestu najatraktivnijih turističkih lokacija u Aziji. Zajedno sa Delhijem i Agrom, spada u tzv. „zlatni trougao“, koji najčešće posećuju strani turisti u Indiji.

U Džajpuru gosti mogu da uživaju u karijima iz Radžastana koji su često jednostavni i pikantni, a gotovo uvek vegetarijanski. Naručite tali (obrok odabranih jela šest različitih ukusa – slatko, slano, gorko, kiselo, ljuto i oporo) za 100 rupija (preko 1,5 dolara) sa neograničenom količinom sočiva sa karijem, pirinčem i ćalatima-tankim hlepčićima.

Ukoliko vam je dosta vegetarijanske hrane naručite soro kuvanu piletinu ili ovčetinu sa pirinčem u sosovima zasnovanim na jogurtu. Takvo jelo košta za dvoje oko 450 rupija, uključujući „kingfišer“ pivo.

Ono što ujedinjuje 1,25 milijardi Indusa svih kasta i verovanja, jeste masala čaj koji košta četiri rupije (sedam centi američkog dolara). U crni čaj koji ključa zajedno sa mešavinom aromatičnih indijskih začina i biljaka među kojima dominira kardamom iz porodice đumbira, sipa se mleko, nastavi da kuva i odmah posluži u staklenim čašicama. Masala čaj je danas popularan širom sveta, u mnogim kafeterijama i čajdžinicama. U Indiji, i u Džajpuru ide sa slatkim keksom ili pikantnom pakorom, uštipkom od brašna i dodataka poput crnog luka, plavog patlidžana, krompira, spanaća, karfiola, mladog sira, banane, paradajza ili ljutih papričica.

(Borislav Krkodelović)

Prethodni tekstUtisci jednog Indijca o Srbiji
Sledeći tekstIndija otkrila najveći plan zdravstvene zaštite na svetu

POSTAVI KOMENTAR

Molim upišite vaš komentar!
Upišite vaše ime